Zaslugom vjernika u poslednjih nekoliko godina obonovljeni su manastiri i crkve na mjestima na kojima su postojali u prošlosti, a nestali, to jest rušeni i srušeni od strane okupatora. Srednjevijekovne crkve i manastiri na Majevici pripisuju se uglavnom kralju Dragutinu Nemanjiću sinu kralja Uroša I Nemanjića i Jelene Anžujske, poznatijem kao Sremski kralj.
Njegove zadužbine su pored ostalog manastiri, Tavna, Papraća i Lovnica, a obnovljeni manastir Svetog proroda Jeremije u selu Rožanj je postojao kao metoh manastira Tavne.Dolaskom Osmanlija mnoge i crkve i manastiri su uništeni ili pretvoreni u džamije kao npr. Atik džamija u Bijeljini ispod koje su prije nekoliko godina pronađeni nadgrobni spomenici srpskih plemića Pavlovića. Neke crkve su i u vrijeme osmanlijske okupacije bile obnavljane kao npr., crkva u Mačkovcu, takođe datira iz vremena kralja Dragutina, koju su poslednji put uništile ustaše na Veliku Gospojinu 1941 godine. Obnovljena je zahvaljujući trudu sveštenika i vjernika u orginalnom srednjevijekovnom izgledu.
Sagrađena je i crkva brvnara na mjestu gdje je ranije postojala u selu Miladići i danas sve više raeseljenih Miladićana posjećuje mjesto porijekla i pokazuju namjeru da se vrate iako je selo, kao Rožanj pripao Federaciji. Manastir Svetog Jeremije u Rožnju su Turci uništili već u 16 vijeku, što znači po padu Majevice pod njihovu okupaciju. U ostacima temelja ostala je sačuvana srednjevjekovna grobnica sa tri skeleta monaha koji su u njoj sahranjeni.
Obnova hrama započeta 2008. godine trudom i zalaganjem sveštenika Zorana R. Ilića na čijem imanju se manastir i nalazi, sveštenika u Obudovcu i Zorana S. Ilića, takođe iz Rožnja, sveštenika u Boljaniću na Ozrenu.
Pored ulaza u manastirsku grobnicu 2014. godine preneseni su i zemni ostaci 108 ubijenih mještana Rožnja 18. decembra 1942. od čega je 87.-oro živo zapaljeno u Rožnju u kući Neđe Zoljića.
Podizanje konaka značilo bi i stvaranje uslova za život monaha, što bi stvorilo određene pretpostavke za povratak raseljenog stanovništva, a samim tim i vraćanje života na ove prostore. U selu Rožanj trenutno ne živi nijedan stanovnik od prijeratnih 125 porodica koje su živjele ovdje.
Spomen česma u porti manastira podignuta je 2015. godine za postradale u otadžbinskom ratu njih 18.
Hram živopiše Živorad Ilić iz Loznice u srpsko-vizantijskom stilu. Ikonostas od jelovog drveta je izradio Miroslav Mićanović iz Boljanića. Ikone je oslikao akdemski slikar Miladin Lukić iz Priboja (Bijeljine).
Manastir je obnovljen, a selo ispražnjeno u poslednjem ratu, šta nam je činiti?
Da bi stanovnici Rožnja mogli da se vrate ili barem imaju potrebu nekoliko puta godišnje da dođu u selo iz koga su potekli, potrebno je da pomognemo koliko možemo i želimo, da ono što je bilo naše ostane naše.
U Loparama je 27. novembra 2016. godine u hali „Helvetia“ održano donatorsko veče koje je upriličeno zbog prikupljanja sredstava za podizanje konaka kod manastira svetog proroka Jeremije u selu Rožanj.
Udruženje Majevičana u Švajcarskoj je 29. aprila 2017 godine u hotelu Vinkelrid održalo donatorsku večeru za gradnju konaka kod manastira Svetog Jeremije u Rožnju. Uvaženi gost na ovoj manifestaciji bio je Episkop austrijsko-švajcarski Gospodin Andrej, koji je održao kratak govor i dao svoj blagoslov. Prikupljena sredstva od oko 8.000 franaka biće uložena za izgradnju konaka manastira „Svetog Jeremije“ u selu Rožanj. U kulturno-umjetničkom programu učestvovali su gosti iz Austrije, KUD Jovan Jovanović Zmaj iz Feldkirha, sa svoja sva tri ansambla i svojim orkestrom i ruska ženska pjevačka grupa „Rusinka“ sa nekoliko poznatih ruskih kompozicija. Posle svečane dodjele zahvalnica najzaslužnijim članovima udruženja, uvaženim gostima i sponzorima, te poslije zvaničnog dijela programa, upriličena je svečana večera. Nakon večere otpočela je zabava, uz orkestar Željka Petrovića i Ljilje, koja je trajala do duboko u noć.
Mora se istaći da je čestiti domaćin Miroslav Cicović iz Pala, a u Švajcarskoj živi u Vetingenu, svojim prilog zasjenio sve ostale goste premda nije Majevičanin.
Srpski manastiri bili su i ostali molitvena i duhovna staništa, narodna zborišta i kulturna središta srpskog verujućeg naroda. Oni su vekovima čuvari pravoslavne vere i svetosavske tradicije.“ – Patrijarh srpski PAVLE